Smještaj
Vizure ivanečkog kraja neprepoznatljive su bez male, bijele crkvice na vrhu strmog brijega iznad kojeg se uzdiže najviša zagorska planina Ivanščica. Iako čak 470m visok brijeg dominira Prigorcem i Ivancem, smješten tik uz Ivanščicu djeluje sićušno.
Po legendi, kapela se trebala graditi na susjednom brežuljku, no pred gradnju je na sadašnje mjesto sletjela bijela golubica. Bio je to znak s neba jer je bijela golubica simbol Svetog Duha.
Prvi spomen
Prvi pisani zapis o kapeli datira iz 17. stoljeće., no gotički elementi ukazuju da je gradnja započela krajem 14.st. nakon čega je došlo do dogradnji i adaptacija. Gotički prozor šiljatog luka sačuvan je na sjevernom zidu svetišta.
Arhitektonski, radi se o jednobrodnoj građevini u čijoj unutrašnjosti nalazimo tri oltara. U svetištu je to oltar Svetog Duha, a ispred svetišta u lađi crkve, oltar sv. Vida od kojeg je ostala samo slika, te oltar Krunice Majke Božje.
Zvono i groblje
U tornju kapele nalazi se brončano zvono lijevano u Celju. Na zvonu je vidljiva godina 1689. te se smatra kako je u Sv. Duh doneseno iz kapelice obitelji Petho de Gerse, tadašnjih gospodara Bele i Ivanca.
Vrh brijega uz kapelicu zauzima i groblje na kojem se i danas pokapaju stanovnici Prigorca.
Župna spomenica
Kratkim uvidom u župnu spomenicu župe sv. Marije Magdalene u Ivancu otkrili smo nekoliko zanimljivih crtica vezanih uz kapelu u Prigorcu. Usprkos teško čitljivom rukopisu razaznali smo kako je kapela 1893. g. popravljena uz veliku pomoć župljana. Dobila je novi krov te je popločena keramikom iz Bedekovčine. Još su tu i zapisi o nabavci novog harmoniuma “pošto su orguljice trošne postale”, no nismo mogli utvrditi pod koji nadnevak ide ovaj podatak.
Vražja pečina
I dok vrh brijega zauzima sakralni objekt, nešto niže od kapele, na malom proplanku uz cestu koja vodi prema Prigorcu, tisućama godina stajala je stijena koju je narod zvao Vražja pečina. Naziv toponima može zavarati govornike ostalih hrvatskih dijalekata budući u kajkavskom narječju PEČINA označava stijenu, a ne spilju.
Prema zapisima bila je to kamena gromada dimenzija 10 x 5 metara, vidljiva izdaleka. Stanovnici su je okitili pridjevom vražja po legendi koja kaže kako je kamen dokotrljao sam vrag željevši zagraditi put kojim su se kretali hodočasnici. Sjećanje na ovaj fenomen prirode danas živi samo na rijetkim fotografijama. Naime, pedesetih godina 20.st. neka mudra glava odlučila je stijenu minirati jer je to dobar kamen za popravak puteva.
Urota zrinsko – frankopanska
Kapela Sv. Duh spominje se i u hrvatskoj književnosti. Eugen Kumičić uzeo ju je kao mjesto zaruka Katarine i Petra Zrinskog u svojem romanu “Urota zrinsko – frankopanska”. Iako se radi o fikciji, pogled na kapelu i podnožje Ivanščice u suton odaje razloge zašto bi netko ovo mjesto odabrao za taj čin.
Galerija fotografija
Linkovi
Jedan kraći video u kojem sam “spojio” dvije kapele na gotovo identičnim nadmorskim visinama, Sveti Duh u Prigorcu i Sveti Vuk (Wolfgang) u Vukovoju kod Klenovnika.
