Varaždin je grad mog rođenja, odrastanja i školovanja. Grad u kojem živim i radim. Velika ljubav se nekad razvila i bujala. Strastveno navijanje za sve varaždinsko. Suze za poraze i kad je prijetila opasnost da ću se preseliti.
I onda odjednom, krenuli smo svatko svojim putem. Varaždin u neku apatiju i bezličnost, a mene je srce odvelo na druga mjesta. Volimo se mi dalje, no ona nekadašnja vatra sad samo tinja. Kao i kod ljudskih ljubavnika pitanje je da li će netko prvi pružiti ruku ili ćemo se razići.
Odlučio sam da ja budem taj koji će napraviti prvi korak. Pružiti ću ruku svojem gradu u doba kad još uvijek ima najviše čarolije u njemu. Kad mirno spava.
Varaždin spava – ima li još čarolije?
on 21. listopada 2017
with
1 komentar
One Response
Varaždin: Dva lica jednog grada - Krešimir Stančić Photography
[…] Varaždin spava – ima li još čarolije? […]